Čuvarkuća

Nešto iz povijesti nauke o ljekovitom bilju: veoma je zanimljivo poglavlje u toj povijesti upravo čuvarkuća. Iz devetog stoljeća sačuvane su tzv. odredbe o seljačkim gospodarstvima (“Capitulare de villis”) koje vjerovatno potječu od Karla Velikog ili njegovog sina Ljudevita Pobožnog. U toj se odredbi, među ostalim, nabrajaju 72 biljke čiji se uzgoj i njega naređuju. Odredba završava nabrajanje rečenicom: “i seljak treba čuvarkuću imati na svojoj kući!”. Prema shvaćanju tadašnjeg vremena štitila je čuuvarkuća kuću na čijem je krovu uspijevala od udara munje. Tisuću godina nakon te odredbe još se i danas ta svojevrsna biljka sa svojom lijepom lisnom rozetom nalazi tu i tamo na krovovima kuća, staja i pojata.

Čuvarkuća
SEMPERVIVUM TECTORUM L.

Narodni nazivi: cmilić-čuvarka-divlje smilje-gromovna trava-nastran-netres-ozluživ-pazikuća-pod silu živ- rosa u zlu dobra-smiljak- uhovnik- ušna-vazdaživ-žednjak.

Ljekoviti dijelovi biljke: svježi listovi (Sempervivi tectori folium) i svježi sok (Sempervivi tectori succus).

Ljekovite i djelotvorne tvari: tanin, biljna sluz, masno ulje, smola, kalcijev malat, mravlja i jabučna kiselina.

Ljekovito djelovanje:

Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok kao sredstvo koje hladi i steže, stavlja se na rane, upale, čireve, opekotine, i na bolna mjesta, nastala gihtom.

Svježe sabrani listovi, pripremljeni kao čaj, a istovremeno i oblozi u obliku laganog ocjetka primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv pojasnog osipa (herpes zoster), zloćudnih kožnih bolesti, raspucane kože, hemoroida i glista (dr. W.Winkelmann).

U novije vrijeme se priprema svjži sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ge preporučuju neki autori (Münch, Stauffer i dr.) kod gnojne upale zubnog mesa i kod upala grla, čak se spominje primjena kod raka na maternici (carcinoma uteri).

Mast od čuvarkuće priprema se tako, da se u toplu i tekuću svinjsku mast pomiješa svježe iscijeđeni sok iz listova i ostavi da se ohladi. Ta se mast upotrebljava za liječenje zgnječenog tkiva (kontuzija), ozljeda uslijed nezgoda, rana, upala, opekotina, uboda insekata i dr. Ljekovitost masti traje samo godinu dana.

Primjena u narodnoj medicini:

Sok iscijeđen iz svježih listova vrijedi kao sredstvo protiv: uboda insekata, griže i griži sličnom proljevu, a i kao sredstvo protiv crijevnih parazita.

Kod probadanja u području slezene ili bolova u slezeni kuhaju se listovi čuvarkuće u mlijeku i dobivena kaša polaže na bolna mjesta što je moguće toplija.

Svježi sok služi za obloge kod rana koje krvare, a mast za opekotine kao i rane uzrokovane kiselinom. Isto tako se svježi sok upotrebljava kod početnog stanja crvenog vjetra (erysipelas), kod skrofuloznih čireva i kod rana koje slabo zacjeljuju.

Svježi se sok izvana primjenjuje kod čireva na oku, kod bolova i curenja uha. Kod nagluhosti, izazvane skrućenim žutim ušnim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer on rastvara sekret.

Kurje oči i sunčane pjege s očitim se uspjehom suzbijaju svježim sokom čuvarkuće. Sok se preporučuje i za klistiranje kod napadaja groznice.

čuvarkuća

 

Odgovorite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>