Bolovi kao alarmno zvonce

Kao što je vrućina prirodno alarmno zvonce, tako i bol upozorava na nesklad u organizmu. Što je s bolom kad se pojavi? Da li da bol gledamo kao na koristan znak koji nas opominje da treba na određenom dijelu tijela opet načiniti reda’? Hoćemo li potražiti uzrok bolu i ukloniti ga, a s njim i sam bol ? Ne, to bi predugo trajalo, tko bi toliko trpio!

Bol je, zaista, tako nesnosna stvar da ga nikako ne možemo podnositi. Kad se pojavi, moramo ga što prije odstraniti. Ima toliko sredstava protiv bolova da bi bilo upravo nerazumno mučiti se bolovima. Tako, međutim, misli stvarno kratkovidan čovjek. Posve drugačije misle Ijudi ako se radi o kvaru stroja iii automobila. Koji će mehaničar biti uvjeren da je popravio auto. ako je začepio uši da ne bi čuo škripanje? Neće li biti na čast njegovu zanimanju ako se potrudi te otkrije i ukloni kvar, prije nego odleti kotač, iti nastane kakva druga šteta? Koliko pažnje posvećujemo mrtvoj tvari, a svoje osjetljivo lijelo pokušavamo varati usprkos tome što nam je priroda s bolom dala u ruke djelotvornu signalnu napravu koju nikad ne smijemo mimoići.

Ako zatomljujemo bol, nećemo prevariti prirodu nego svoje tijelo i sebe. Zanirnljivo je kako priroda sebi neprestano pomaže protiv određenih pogrešaka, i kad čovjek zbog svoje neposlušnosti ne bi bio slijep, mogao bi radije od tih neuspjeha nešto naučiti i čuvati ih se. Značajna je činjenica kako može također stvoriti krivi zaključak da sredstvo protiv bolova iznenada više ne djeluje. Umjesto uvjerenja da omama ne znači i ozdravljenje, posežu ljudi za sve jačim sredstvima za ublažavanje bolova, koja u svakom slučaju guše bolove.

Pravilan postupak
Ako liječnik ozbiljno uzme stvar u svoje ruke, pokušat će otkriti uzrok bolova. Ako se bolesnik tuži na bolove ispod desnoga rebranog luka, u predjelu jetara, neće mu prepisati sredstva protiv bolova, nego će tražiti da Ii postoje simptomi ili znaci jetrene bolesti. Upitat će bolesnika kakva mu je stolica, da Ii mu se gadi masno jelo, ukratko, pokušat će doći do određenog zaključka i tek onda poduzeti sve nužno za liječenje jetara. Odredit će srazmjernu prehranu i prepisat će liječenje mrkvom (Daucus carota). Rotkvu (povrtnicu) određuje u manjim količinama jer inače škodi osjetljivim jetrima. Uz to će liječnik objasniti bolesniku sve što je važno i dat će mu u ruke sredstva kojima će nadalje moći sam sebi pomoći i pospješiti liječenje.
Na takav će način pronicljiv i savjestan liječnik pomagati i bolesnici koja se tuži na bolove u predjelu bubrega. Pitat će je da li ima bolove koji nadimlju. Da Ii ima bolesnica utisak kao da joj je koža pretijesna, ili kao da se stegnula. Zanimat će se također za količinu i boju mokraće. Ako posumnja da se radi 0 oboljenju bubrega, uzet će mokraću na anaIizu i tako otkriti važne simptome. U mokraći će otkriti bjelančevine, crvena i bijela krvna tjelešsca, možda nešto cilindričnih ili epitelnih stanica iz mjehura, bubrežne čašice, ili iz samog bubrega, i bakterije. Ako nađe samo ostatke spomenutih elemenata, poduzet će zbog opreznosti ovo: kao prvo, prepisat će neslanu dijetu ; kao drugo, sve nužno za zaštitu od hladnoće i prehlade, prema tome i toplu odjeću. Prirodno liječenje preporuča čaj od preslice (Equisetum arvense), breze (Betula alba), korijena sporiša (ljutovnice; Verbena officinalis), čaj od krvave mlječike (Euphorbia myrsinites), troskota (Polygonum aviculare) i korijena gladiša (zečjeg trna; Ononis spinoza). Preporučit će tople obloge, da se ukloni zastoj krvi. Na takav način liječnik uklanja pravi uzrok bolesti.

Nastavi čitati

Objavljeno u Bolesti | Označeno sa | Ostavi komentar

Aspartam-Najopasniji zaslađivač modernoga doba?

Više od devedeset zemalja odobrilo je korištenje aspartama u tisućama prehrambenih proizvoda.

No, to nije razlog za slavlje, iako je aspartam dvjesto puta slađi od šećera.

Ovo umjetno sladilo omogućuje proizvođačima hrane da svoje slatke namirnice reklamiraju kao namirnice s niskom kalorijskom vrijednosti, dijetne namirnice ili pak namirnice bez šećera.
Tako zavaravaju brojne potrošače koji žele smanjiti količinu šećera u svojoj prehrani.
Smanjenje unosa šećera u vašoj prehrani odlična je ideja, no imajte na umu da aspartam nije dobra zamjena za  šećer.
Iako razne zdravstvene udruge za hranu i lijekove uvjeravaju potrošače da je aspartam siguran za zdravlje, istraživanja tvrde da je on jedna od najopasnijih tvari u prehrambenim proizvodima.

aspartam

Gorka istina o aspartamu.

U svim reklamama o aspartamu ističe se činjenica da je aspartam prirodan proizvod te da se sastoji od dvije aminokiseline, no ovo nije potpuna istina.
Ove dvije aminokiseline, aspartamska kiselina i fenilalanin, čine 90 posto sadržaja aspartama, dok 10 posto čini metil ester, koji se nekoliko sati nakon konzumacije pretvara u metanol.

Metanol je toksin koji uništava mijelinsko tkivo u vašem tijelu. Mijelinsko tkivo u organizmu obavlja važnu funkciju kao izolacijski materijal oko živaca, čime omogućuje da živčani signali putuju neometano.
Ne preporučuje se unositi više od 7,8 mg metanola na dan. No, ako ste danas popili jednu litru nekog pića koje u svom sastavu sadrži aspartam, u svoje tijelo unijeli ste 56 mg metanola, dakle sedam puta više od preporučene doze.
Kada se dijetni sokovi i bezalkoholna pića zaslađeni aspartamom koriste kao nadomjestak za vodu, unos metanola može prelaziti 250 mg na dan.

To je čak 32 puta više od preporučene dnevne količine!

Zbog pretjeranog unosa metanola javljaju se glavobolje, vrtoglavice, mučnine, probavne smetnje, slabost, groznice, problemi s pamćenjem, ubrzani rad srca, ukočenost i nagla bol.
Najpoznatiji problemi koji proizlaze iz pretjeranog korištenja metanola su tegobe s vidom poput mutnog vida, smanjenja vidnog područja, pomračenja vida, oštećenja mrežnice, čak i sljepoće!

No ni aspartamska kiselina nije bolja od metanola. Prema istraživanjima Dr. Russela Blaylocka, profesora neurokirurgije na medicinskom sveučilištu u Misisipiju, aspartamska kiselina prelazi krvno moždanu barijeru, uništava neurone i razara naš mozak.

Dr. Blaylock upozorava da aspartamska kiselina može uzrokovati multiplu sklerozu, Alzheimerovu bolesti, hiperaktivnost, gubitak pamćenja, Parkinsonovu bolesti i oštećenja mozga.

I fenilalanin je opasna supstanca. Fenilalanin koji sadrži aspartam kroz duži vremenski period može uzrokovati emocionalne poremećaje i depresiju, glavobolje i gubitak pamćenja.

1994 godine Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja objavio je izvještaj o štetnosti aspartama s dugačkom listom nuspojava. Među njima su..

glavobolja i migrena
vrtoglavica i mučnina
depresija
umor
ubrzani rad srca
gubitak pamćenja
bolovi u zglobovima
napadaji nemira i panike
gubitak vida i sluha
nesanica
ubrzan rad srca
gubitak svijesti i smrt

Prema znanstvenicima koji su radili na proučavanju nuspojava aspartama, ovo umjetno sladilo može pogoršati ili potaknuti sljedeće bolesti:

tumore na mozgu
multipla sklerozu
epilepsiju
sindrom kroničnog umora
Parkinsonovu bolest
alzheimerovu bolest
mentalnu retardaciju
deformacije kod novorođenčadi
fibromialgiju i
dijabetes.

Nastavi čitati

Objavljeno u Štetna hrana | Označeno sa | Ostavi komentar

Vrućina (temperatura) kao alarmno zvonce

Kad bi ljudi znali da je vrućina, odnosno temperatura, alarmno zvonce prirode, ne bi se protiv nje toliko borili, kako se to danas inače često događa. Vrućina je odraz obrambene reakcije protiv škodljivih uzročnika. Umjesto da ljudi organizmu u toj borbi pomažu, oni zbog pogrešne zabrinutosti guše ono što je priroda stvorila za odbranu. Odmah se laćamo aspirina, kinina ili čega drugog da bismo što prije vrućinu snizili.

Zašto hoćemo biti pametniji od prirodnih zakona po kojima se ravna naš organizam? Zašto ne potpomognemo djelovanje vrućine? Zašo smo nezahvalni? Zašto ne vjerujemo savjetu razboritih ljudi koji cijene vrijednost vrućine?

Već su u starome vijeku ispravno ocjenjivali moć vrućine, što je neki liječnik izrazio riječima: »Dajte mi moć da izazovem vrućinu, pa ću vam pokazati put za liječenje svih bolesti«. Usprkos pretjeranosti ta rečenica sadrži nešto zlatne istine. Izuzetak čini vrućina pri skrivenoj tuberkulozi, Basedovljevoj bolesti, paratifusu, upali srčanih zalistaka i vrućina pri slabokrvnosti zbog nedostatka željeza. Snižena tjelesna temperatura zbog bolesti upozorava liječnika da su obrambene snage mehanizma zakazale, i njegovo znanje bit će u škripcu ako u takvih bolesnika dođe do komplikacija. Stoga nije pogrešno ako ne zatvorimo oči pred mišljenjem liječnika iz drevnih vremena i ako vrućinu ocjenjujemo prema njenoj vrijednosti i značenju. Moramo biti svjesni da je vrućina naš saveznik u borbi protiv štetnih uzročnika; nikada ne bismo smjeli to zaboraviti, osim u slučaju kad vrućinu uzrokuju alopatski lijekovi (koji djeluju suprotno kliničkim simptomima bolesti), tada se moramo uzdržati od toga pravila.
A što onda ako se, zbog toga što temperatura stalno raste, zabrinemo da će bolesniku biti kraj? Zar nismo već u školi učili da je pri tjelesnoj temperaturi od 42°C životu odzvonilo? Hoćemo li onda čekati da umremo zbog vrućine? To nikako nećemo! Mnogo toga bit će nam razumljivo ako brižljivo analiziramo slične pojave u našoj okolini da bismo shvatili kakva je korist od vrućine. Svi znamo da peć dobro grije ako dobro vuče. Ako je dovod zraka dobar, možemo je l0žiti koliko hoćemo i neće se rasprsnuti. Međutim, ako peć ne vuče jer je dimnjak zapušen čađom, ona će se pod pritiskom usijati, i može se štošta dogoditi. Ako nedostaje dovod svježeg zraka, pregorjet će rešetka peći. Ako je peć dobro očišćena i zrak može obilno kružiti, rešetka se neće usijati i neće je trebati neprestano mijenjati.

Nastavi čitati

Objavljeno u Zdravlje | Označeno sa , | Ostavi komentar

Bogataš i siromah.

Lao Tzu, jedan autentičan buntovnik, autentičniji od Gautam Bude i Mahavire – jer je on ostao u svjetovnim okvirima i borio se – živio je prema unutarnjem svijetlu, boreći se a ne bježeći. On je postao toliko mudar da ga je kralj pozvao da mu bude prvi ministar. Lao Tzu je lako odbio. Rekao mu je: “To neće funkcionirati jer je nemoguće da nas dvojica dođemo do istih zaključaka. Ti živiš u skladu sa idealima koje si naslijedio od svog oca a ja živim prema vlastitoj svijesti.” No, kralj je i dalje insistirao jer nije vidio da tu može biti nekog problema. Još prvog dana za njegove vlade bio je uhvaćen jedan lopov. On je nešto uzeo od jednog bogatog čovjeka koji je izjavio da je ovaj lopov. Lao Tzu je kaznio po šest mjeseci zatvora obojicu.
Bogataš je rekao: “Što? Ja sam pokraden, ja sam žrtva, a ti mene kažnjavaš. Jesi li lud? Nije bilo primjera u povijesti da je pokradeni kažnjavan a ne lopov.” Lao Tzu je odgovorio na to: “Zapravo, tebe bi trebalo kazniti više godina, više nego lopova – ja sam bio previše milostiv jer si ti prigrabio sav novac grada. Misliš li da novac pada sa neba? Tko je načinio ove ljude tako siromašnim da moraju pribjegavati krađi? Ti si za to odgovoran. Ovo bi bio moj sud u svakom slučaju krađe. Obije osobe bi išle u zatvor. Tvoj prijestup je znatno dublji – njegov prijestup je neznatan. On je siromašan a ti si odgovoran za to. Zato, ako on krade nešto novca iz tvog trezora to nije neki veliki prijestup. Taj novac pripada mnogim siromašnim ljudima od kojih si ga oteo. Ti si bivao sve bogatiji i bogatiji dok su ljudi oko tebe bili sve siromašniji i siromašniji.
Bogataš je mislio: “Ovaj čovjek mora da je lud, sasvim lud.” I reče mu: “Želim da dobijem priliku da vidim kralja.” Bio je veoma bogat tako da je i kralj posuđivao novac od njega. On je rekao kralju što se dogodilo. Rekao mu je: “Ako ne ukloniš ovog čovjeka iz suda bićeš iza rešetaka kao i ja – jer ti znaš odakle ti tvoje bogatstvo. Ako sam ja kriminalac, ti si još viši.” Kralj je sagledao situaciju, uočio je logiku te situacije. On je potom rekao Lao Tzuu: “Možda si bio u pravu kada si rekao da će biti teško da nas dvoje dođemo do zajedničkog zaključka. Smijenjen si sa svojeg položaja.

                                                                                                                             Priče i vicevi; OSHO

Objavljeno u Duhovno zdravlje | Označeno sa , , | Ostavi komentar

Ultravioletna svjetlost: Štetna ili korisna

Da li je Sunce štetno ili korisno? Treba li se sunčati? Kada i koliko?

Odgovore na ova i slična pitanja možete naći u nastavku ovoga teksta.

ULTRAVIOLETNA SVJETLOST: MITOVI I ČINJENICE

Amerika pati od fobije neracionalnog straha od ultravioletne (UV) svjetlosti. Nova znanstvena moda nametnula nam je neke besmislene običaje, čije se posljedice manifestuju kao bolesti i poremećaji u ponašanju, kojima se bave i uz pomoć kojih se bogate liječnici, psihijatri, zubari, specijalisti s područja kriminalistike, kao i farmaceutske kompanije.

U mnogim područjima nauke i medicine, istinu za istraživaće određuje ono što im donosi novac, kao i jedan stalni pritisak i nastojanje da se samo proširuju već prethodno utabani putevi. Taj, u biti, politički proces nastavlja se uprkos svim – u ovom slučaju vrlo snažnim – dokazima koji ukazuju na suprotno. Poznato je da su mnoga “znanstvena“ istraživanja obične prevare. Tako su plaćena istraživanja koja vode isključivo u jednom pravcu karakteristična za ovaj potencijalno opasan znanstveni trend. Gotovo svi “znanstvenici“ nastoje dokazati ono što bi im omogućilo nastavak karijere, dok im se pronalazak istine nalazi u drugom planu.

sunce

Danas se u naseljenim centrima svakodnevno prati jačina UV zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) nam savjetuje da se svaki put kad izađemo van, čim ugledamo svoju sjenu, zaštitimo od UV zraka. I mnogi liječnici slično upozoravaju svoje pacijente. To je jedan užasan savjet. Da je čovjek mašina, liječnik bi mogao popraviti ili zamijeniti neki njen dio ne brinući se o ostatku mašinerije, ali čovjek to nije, on je više nalik jednoj mreži ili hologramu gdje svaki organ i svaki dio utječe na sve ostale dijelove. U stvari, naše stanice u svakom našem djeliću komuniciraju jedne sa drugima.

Kao posljedica EPA-inog ljubaznog savjeta utemeljenog na bezvrijednoj znanosti, uporaba naočala za sunce postala je epidemijom, svi se skrivamo iza zatamnjenih automobilskih stakala, a čak i za kratko izlaganje suncu debelo premazujemo kožu raznim zaštitnim kremama. Ljudi koji ustrajavaju u takvoj praksi narušavaju svoje psihičko i fizičko zdravlje.

Fobija od UV zraka izrasla je iz istraživanja u kojima su istraživaći jakim UV zračenjem osvjetljavali očnu pozadinu uspavanih životinja, što im je oštetilo očnu mrežnicu (retinu). Pretjerano izlaganje jedoj vrsti UV zraka (kraći val, baktericidni UVC) može oštetiti tkivo, ali EPA na osnovu toga donosi jedan besmislen zaključak da treba izbjegavati sve UV zrake. UVC nije u porastu u sunčevoj svjetlosti, a priče o stanjenju zaštitnog ozonskog sloja su pretjerane (vidi dalje). UVC se može naći u solarijima i u halogenim lampama.
U stvari, za fizičko i mentalno zdravlje, civilizirano ponašanje, mišićnu snagu, energiju i učenje potrebne su minimalne količine UV zraka iz prirodne dnevne svjetlosti.

Umjerena sunčeva svjetlost poboljšava imunitet i stimulira metabolizam smanjujući potrebu za jelom i pojačava našu inteligenciju.

preneseno iz magazina NEXUS
www.nexusmagazine.com

Objavljeno u Sunce | Označeno sa , , | 2 Komentara

Ciklusi uzimanja hrane

Što se tiče iskorištenja hrane u tijelu postoje tri različita ciklusa od otprilike osam sati unutar svaka dvadeset četiri sata: aproprijacija (jedenje i probava), asimilacija (upijanje i iskorištenje) te eliminacija (uklanjanje otpada iz tijela te ostataka hrane). Ovi procesi ne isključuju jedan drugi, svi se mogu događati istodobno. Ipak, u različitim razdobljima prevladava jedan ili drugi.
Švedski znanstvenik po imenu Are Waerland je 1940. godine prvi izložio koji sati u danu odgovaraju svakomu ciklusu. Učinio je to tako što je odredio trajanje ciklusa eliminacije. Ako se zna kad je dominantan ciklus eliminacije, lako je odrediti kad će doći na red ostali ciklusi jer oni poštuju prirodni redoslijed. Tako ciklus asimilacije mora slijediti ciklus aproprijacije. Ako bi trebalo ispitati krv svaki sat tijekom dvadeset četiri sata, pokazalo bi se da je krvotok najjače opterećen između 4 sata izjutra i podneva, što upućuje na povećanje ciklusa eliminacije, jer je krv ona koja odnosi otpadne tvari u četiri kanala eliminacije: crijeva, mjehur, pluća i kožu.

Stoga su tri ciklusa i njihova odnosna razdoblja ova:
Ciklus aproprijacije: 12.00 do 20.00 sati
Ciklus asimilacije: 20.00 do 04.00 sati
Ciklus eliminacije: 04.00 do 12.00 sati

lako se svaki od ovih procesa na neki način uvijek događa, funkcija svakog od njih posebno je izraženija i povećana tijekom određenih sati u danu. Ciklus aproprijacije je vrijeme u danu kad je tijelo najsposobnije na najdjelotvorniji način preuzimati i probavljati hranu. Asimilacija je intenzivnija dok spavamo i upravo se tijekom toga ciklusa najbolje iskorištavaju hranjive tvari koje se odvajaju iz hrane i apsorbiraju iz probavnog sustava. Ciklus eliminacije zbiva se kad je tijelo obavilo sve svoje ostale zadatke pa se oslobađa otpada. Eliminacija nije tek pokretanje crijeva, to je cjelokupno izbacivanje otpada iz svih stanica i tkiva u tijelu.
Kad se ujutro probudite s onime što se zove “jutarnji dah” ili jezika prevučena tankom opnom, svjedok ste učinaka ciklusa eliminacije. Ciklus eliminacije je neupitno vaš najveći saveznik u očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti. Znam, to je odvažna izjava. Ona je međutim točna.
Ako se otrovne otpadne tvari koje se gomilaju u vašemu tijelu mogu djelotvorno i redovito uklanjati, vaš će sustav ostati čist i umjesto bolesti u njemu će se razvijati zdravlje. SVRHA JE CIKLUSA ELIMINACIJE UKLONITI OTROVNE OTPADNE TVARI IZ TIJELA. On je doslovno vaš ugrađeni mehanizam za čišćenje i on radi svakodnevno, automatski. Ne morate ga prisiljavati na rad ili uzimati neka sredstva da biste ga naveli na rad baš kao što ni sebe ne morate prisiljavati da dišete ili trepćete. Jedina vaša obveza jest da dopustite tomu ciklusu funkcionirati slobodno te da ga ni na koji način ne sprečavate. Uplitanje u njegov rad je da tražite da postanete bolesni.

                                                                                    Harvey and Marilyin Diamond; Živjeti zdravo 2

Objavljeno u Zdravlje | Označeno sa , | Ostavi komentar

Poslušan i neposlušan

NASRUDIN

On je bio nekonformist, temeljito reakcionaran, jedan sasvim negirajući um. Ako bi njegov otac rekao da pođe desno budite sigurni da će on otići lijevo. Ubzo je otac bio svjestan toga i tada više nije bilo problema. Ako bi želio da njegov sin pođe desno on bi mu rekao da ide lijevo i on bi otišao desno. On je bio neposlušan, bio je nekonformista ali je bio i nesvjestan činjenice da je manipuliran, usmjeravan, kontroliran i da zapravo radi samo ono što traži njegov otac od njega.
Malo po malo i on je postao svjestan toga. “U čemu je stvar?  Prije je moj otac bio veoma ljut ako ga ne bih poslušao. Ja sam nastavio raditi po svome ali on više ne gunđa.” Ubrzo potom on je otkrio tu strategiju.
Kada su jednom njih dvojica prelazili rijeku na magarcu na kojem je bila utovarena jedna vreća šećera prijetila je opasnost da se ta vreća naginjući se na desno sruši u vodu. Otac je bio pozadi i znao je ako kaže da pomakne vreću na lijevo da ce njegov čudni sin to odmah pomjeriti na desno i vreća će tako pasti u rijeku i čitav će šećer biti uništen. Zato je on i povikao: “Nasrudine, pomakni vreću u desno, nadajući se da će on po staroj praksi učiniti suprotno. No ovoga puta Nasrudin je djelovao ispravo i pomaknuo vreću u desno pa je vreća pala u rijeku.
Otac je tada upitao u čuđenju: “Što je sada, zar više nisi neposlušan?” On mu je odgovorio: “Odsada ću odlučivati u trenutku hoću li biti neposlušan ili ne. Neću više imati odredenu filozofiju već ću se ponašati ovisno od situacije jer si bio do sada lukav prema meni, varao si me. Ti si me usmjeravao u tom pravcu da sam morao biti neposlušan. Od danas pa nadalje moraš biti svjestan – jer ja mogu biti poslušan a mogu biti i neposlušan. Od danas ja više neću biti usmjeravan, kontroliran, neću više biti u tvojim rukama.

OSHO iz knjige BUNTOVNIK

Objavljeno u Duhovno zdravlje | Označeno sa , | Ostavi komentar

Zašto ni meso ni riba ni jaja?

” Dok ima klaonica bit će i bojišta”

(Lav Tolstoj)

zivotinje

Gotovo svi prirodoznanci i anatomi koji se bave uspoređivanjima, pa tako i dr. Alan Walker i prof. Thomas Huxley, razložili su uz uvjerljive dokaze da su ljudi prvobitno bili f’rugivori, dakle hranili se voćem. To se vidi po genima čovjekolikih majmuna koji se u postotku od 98,4 podudaraju s našima. Primati su se unatoč uništenju i onečišćenju okoliša (što smo ga skrivili mi ljudi) mogli relativno dobro održati zdravima, dok smo mi zabrinjavajuće degenerirani i teško bismo još mogli živjeti bez pomoćnih sredstava. Mi smo se iz pratipa voćojeda, koji je jeo voće samo u sirovom stanju, razvili u sveždera čiji su životni sadržaj postali lonac i tava.

Testiraj opet sebe: ubrajaš li sebe u mesojede, u karnivore, tada bi se trebao i odgovarajuće vladati. Pravi mesožder proždere svoj svježi rastrgani plijen s krvi i iznutricama. Krv, kosti, koštana moždina i žlijezde njegove žrtve boljeg su, hranjivijeg sastava. Mi se ljudi zadovoljavamo toplinski obrađenim mesom mišića koje je već u raspadanju i stvara kiselinu. Mi ne posjedujemo enzime koji su potrebni da se meso može dobro probaviti. Prije svega nam nedostaje enzim urikaza koji sprečava stvaranje mokraćne kiseline. Grabežljiva životinja može svojim oštrim zubima iščupati komade mesa iz tijela svoje žrtve i bez žvakanja progutati. Njegovi enzimi nadležni za probavu napuštaju bez problema njegovo kratko crijevo, bez djelovanja truljenja i trovanja. Unatoč tome mora se međutim mesožder, na primjer pas povremeno hraniti bazičnim biljem i kostima kao izravnanje za kiseljenje. Ako čovjek nije već postao surovim, gadit će mu se prijesno meso. Tako se ono mora hrskavo ispeći, te mašću i začinima učinili ukusnim. U čovjeka trune mesna hrana zbog dugog puta što ga mora prevaliti kroz crijeva. Kiseline i tvari truljenja što pritom nastaju teško se mogu probaviti. Reumu, kostobolju, išijas imamo zahvalili jedenju mesa, ribe i jaja. kao i žitarica koje isto tako stvaraju kiselinu.

“Već letimični pogled pokazuje da najpametnije, najjače, najkorisnije, najljepše i najdugovječnije životinje – nisu mesožderi: majmuni, ovce, konji, krave, slonovi. Mesožderi postoje da bi mučili i ubijali, kao na primjer mačke, od domaće mačke do leoparda, tigrova i lavova, štakora, miševa, hijena i ostalih ubojica. Biolozi nas žele ubrojiti u tu posljednju skupinu” (dr. Herbert M. Shelton u “Pravilna prehrana “A ti si se, čovjekolika životinjo, spustio na stupanj grabežljive životinje!

Čisto meso kao nositelj bjelančevina ne daje snagu, a mrtvački otrovi što se stvaraju pri njegovoj probavi bude surove nagone u životinji i čovjeku. Ne zahvaljujemo li po toj logici jedenju mrtvih životinja, ubijanja među ljudima i ratove? Prije se samo nedjeljom jelo pečenje, danas pripada normalnom životu svakodnevni mesni obrok. Kamo mi sebe ubrajamo: među miroljubive biljojede ili među agresivne žderače životinja?

Nastavi čitati

Objavljeno u Štetna hrana | Označeno sa | 3 Komentara

Kretanje i zdravlje

Izlučivanje potpomognuto kretanjem, sunčanjem i kupanjem

Kao što vam je poznato iz predhodnih poglavlja, svaka tjelesna radnja dovodi do vibriranja, protresanja tkiva te na ovaj ili onaj način olakšava funkcioniranje krvotoka. Rezultat svega je oslobađanje i izlučivanje “otpadnih tvari” koje su u biti uzrok svake bolesti. Čovječije tijelo čini to na najsavršeniji način, ako ste se odlučili za post i promjenu sastava krvi pomoću prirodne hrane bez sluzavosti.

Tjelesno vježbanje povezano s postom i prirodnom hranom bez sluzavosti može znatno pojačati i ubrazati izlučivanje. Pa ipak, pritom valja biti oprezan, na smije se pretjerivati – pogotovo u “lošim” danima, kad je izlučivanje izričito jako. Ako ste umorni te se loše osjećate, dobro se odmorite i naspavajte. U danima kad se tijekom kure posta ili stroge dijete “dobro” osjećate, možete se baviti i tjelesnim vježbama u obliku kretanja, kupanja, masiranja, dubokog disanja itd.

Najprirodnija i daleko najbolja tjelesna kretanja jesu šetnje, ples i pjevanje. Pjevanje je zapravo najpriodnija vježba disanja s dodatnom prednošću opuštanja zahvaljujući vibriranju prsnog koša. Izvanredna vježba koju svako poznaje jest odlazak u planine, planinarenje, zato jer se penjanjem poboljšava u vama disanje na najprirodniji način, mnogo bolje i usklađenije od svakog “sustava” kretanja.

Što je vaša unutrašnjost čišća, to čete lakše razumjeti moje riječi iz 5. poglavlja – da je zrak i ostale prednosti šuma svojevrsna “hrana” – nevidljiva hrana.

šetnja kroz šumu

Ruke trebaju kod trčanja biti slobodne i opuštene u svom prirodnom njihanju.

Radovi u vrtu također su vrlo dobra prirodna vježba

Ako se ispravno brinete o svom tijelu, vi ćete u sebi njegovati zdravlje. Za one koji žele ostati vitki predložit ću u ovom poglavlju nekoliko vježbi. I moram vas opet podsjetiti na činjenicu da je zrak za život daleko važniji od hrane. Stoga je ispravno disanje od presudne važnosti. Nemojte vježbati u skučenom smrdljivom prostoru. Vježbajte pored otvorena prozora. Duboko udahnite, punim plućima, prije svake vježbe. Udišite kroz nos, a izdišite na usta. Stanite pored ogledala dok radite vježbe i promatrajte gipkost svojih udova i način na koji izvodite svaku pojedinu vježbu. Zaljubite se sami u sebe. ako se niko drugi na zaljubljuje u vas. Razmaknite noge otprilike 40 cm. – stojte uspravno i koristite snagu svojih mišića.

Odlomak iz knjige; Arnold Ehret – Hrana bez sluzavosti

Objavljeno u kretanje | 1 Komentar

Pravda i nepravda

Dva učenika jednog velikog majstora šetali su vrtom oko kuće svog majstora. Njima je bilo dopušteno da tuda šetaju svaki dan, jutrom i navečer. Obojica su bili pušači i htjeli su da pitaju majstora za dozvolu, pa su i odlučili: “Sigurno će odbiti, ali mi ćemo ga ipak pitati. To ne izgleda kao svetogrđe da pušimo u vrtu. Mi nećemo pušiti u njegovoj kući.”
Sljedećeg dana su se ponovo sreli u vrtu. Jedan od njih je bio razljućen jer je ovaj drugi. pušio i reče mu: “Što se dogodilo? Ja sam ga isto pitao ali je on kratko odbio i rekao ne. A ti pušiš?
Zar nisi mogao ustrajati u njegovoj naredbi?
On mu reče: “Ali, on je meni rekao “da”!
To je bilo nepravedno i prvi reče: “Ja sada idem da ispitam odmah zašto je meni rekao – ne, a tebi – da.”
Drugi reče: “Sačekaj trenutak. Reci mi šta si ga upitao?” On reče: “Šta sam pitao? Pitao sam ga jednostavno: “Da li mogu da pušim dok meditiram?” On je rekao “Ne.” i izgledao je vrlo ljut.”
Onaj drugi se poče smijati govoreći: “Sada ja znam u čemu je stvar. Ja sam pitao: “Mogu li meditirati dok pušim?” On mi je rekao: “Da”.

                                                                                                                                                                      OSHO

Objavljeno u Duhovno zdravlje | 1 Komentar